Cicvara se ubraja u stara hercegovačka jela, jer etnološki podaci govore da se kuva odvajkada u ovim krajevima. Najstarije recepture su zapisane još u manastirskim knjigama i u njima se cicvara priprema od brašna žitarica, prije svega pšenice, ali i raži, ječma, zobi, kukuruza …

Tu su još mast, ulje, maslac i kajmak kao neophodne masnoće za dobru cicvaru. Kako se pravi cicvara? Rastopi se prvo masnoća pa joj se zatim doda brašno i onda miješa sa bezgraničnim strpljenjem, jer tek kada se brašno sasvim sjedini sa rastopljenim kajmakom i postane jednolična masa bez grudvica, i kada počne da se odvaja od zidova posude u kojoj se spravlja, cicvara je gotova (za otprilike 250 grama kajmaka treba potrošiti 4-5 kašika brašna). Veliki majstori kuhinje tvrde da postoji i jedna „mala tajna”: nikako ne smije da se mijenja smijer u kome se miješa cicvara, to miješanje mora da bude neprestano i u jednom te istom ritmu.
Jedna od tajni ukusa cicvare je da mora da se služi topla.
PRIJATNO