Ispred samog mosta na Đurđevića Tari, stoji spomen bista na kojoj piše :
 
" Spomen dižem tebi sine, da ti majku želja mine, a valovi brze Tare - glas preuzmu majke stare, pa i putnik neka zna, zašto tvoju mladost da " 
 
A na spomeniku stoji ime Božidara Žugića. 
 
Poručnik Žugić je svoj život okončao sa samo 26 godina a ostao je upamćen kao poručnik koji nije priznao predaju.... 
 
Naime, za vreme II svetskog rata, posle napada Hortijeve fašističke mađarske vojske, njegov komandir je istako belu zastavu i želeo da preda jedinicu okupatoru. 
 
U toku sastanka, njegovog komadanta, imenjaka Božidara Ristića i fašističkog oficira, Žugić im je prišao i rekao "
 
GOSPODINE PUKOVNIČE, TAKO SE OTADŽBINA NE BRANI, JA SE NE PREDAJEM, JUGOSLOVENSKI OFICIR SE NE PREDAJE, ON MOŽE SAMO DA POGINE " 
 
Ruke dva protivnika nisu uspele da se rukuju i ozvaniče kapitulaciju... 
 
Hortijevci su bili zatečeni i iznenađeni ali su se brzo pribrali. Mitraljeska vatra je izrešetala Žugića a njegovo telo je pregaženo tenkovima.... 
 
U toku rata, poginula su 4 brata Žugića...Božidar, Sava, Vitomir i Aleksandar....
 
Spomen- obezežje pored mosta Đurđevića Tara, je podigla njegova majka- 1966g...
 
Za sve one koji žele da posete most, ne samo kopnom, naša preporuka je da sa nama pođete u avanturu koju zovemo - rafting sa vrha Tare...